Pukao mi je vodenjak! Moram li se poroditi unutar 24h?!

8043233337_9598e4fc35_gush

Koji su dokazi za induciranje poroda ako pukne vodenjak u terminu?

Prerano pucanje ovojnica se desi kada nam pukne vodenjak prije nego je porod počeo. Pucanje vodenjaka u terminu je kada se desi od ≥37 sedmice trudnoće. Prijevremeno pucanje vodenjaka je kada se desi prije 37 sedmice trudnoće.

U ovom članku, fokusiraćemo se na pucanje vodenjaka u terminu.

Koliko žena iskusi pucanje vodenjaka? Procjene se razlikuju ali stručnjaci govore da ta brojka iznosi od 8-10% tj.da će 1 u 10 žena vodenjak pući prije početka poroda.

Odakle pravilo od 24h?

Mnogi ljudi su pod utiskom da kada se ovo desi, žena ima samo 24h da rodi ili će automatski morati na carski rez. Odakle ovaj stav? Postoje li dokazi za njega? Ovaj koncept je zapravo počeo 50-tih i 60-tih godina.

Tada su bile veće vjerovatnoće da će dijete umrijeti što je više vremena proticalo od pucanja vodenjaka. Stoga su mnogi doktori ovog vremena, govorili da žena treba da rodi unutar 24h od pucanja vodenjaka, pa makar išla na carski rez.

“Pucanjem vodenjaka, odbrojava se vrijeme za infekciju, od ovog momenta nadalje, izolacija i zaštita fetusa od vanjskih mikroorganizama prestaje…smrtnost fetusa, uglavnom zbog infekcija, se povećava protokom vremena – od pucanja vodenjaka do početka poroda.” (Shubeck et al., 1966)

Proučavajući ovakve klasične članke, iznenadimo se povećanim rizikom za rađanje mrtvorođenčeta i novorođenačke smrti što više vremena protekne nakon pucanja vodenjaka. Lanier et al.,1965., navodi da je čak i do 50% beba mrtvorođeno ili je umrlo nakon poroda ukoliko su njihove majke dobile groznicu ili neki drugi znak infekcije, nakon pucanja vodenjaka.

Nije ni čudo da su se ljekari plašili dugog perioda nakon pucanja vodenjaka i poroda! U nekim studijama, bebe nakon 24h od pucanja vodenjaka, su imale 2 do 3 puta veću stopu umiranja, od onih rođenih prije 24 sata.

Međutim, važno je razumjeti razliku njege žena u 1950-tim i 1960-tim sa njegom danas – skoro 70 godina kasnije.

Prvenstveno, skoro sve studije tog vremena su se osvrtale na ukupnu stopu smrtnosti, što bi danas bilo neprihvatljivo. Bilo da je majka imala pucanje vodenjaka ili ne, ukupna stopa mrtvorođenih i smrti novorođenčadi je iznosila i do 4% kod bolničkih poroda svojevremeno.

Istraživači nisu prijavljivali broj poroda na zadak, carskih rezova i upotrebe forcepsa tokom poroda. Nekoliko beba je umrlo od “maceracije” – vjerovatno zbog loše upotrebe forcepsa.

Pošto su carski rezovi bili vrlo neuobičajeni tada, žene kojima je carski bio neophodan kako bi se spasila beba, obično nisu imale carski rez.

U jednoj studiji se navodi da je više od pola majki bilo afro-amerikanke. U to vrijeme, afro-amerikanke su bile “pacijentice iz milostinje”, stoga je vrlo vjerovatno da mnoge nisu ni imale prenatalnu njegu. Obično bi se javile u bolnicu mnogo sati nakon pucanja vodenjaka, bez ikakve prethodne njege do toga momenta (Lanier et al, 1965). Šanse za infekciju su 5 puta veće kod ove grupe žena u poređenju sa privatnim pacijentima.

U mnogim studijama, autori navode da je terapija antibioticima bila neuobičajena tokom ovog perioda. Ovo znači da su mnoge žene koje su bile pod rizikom za infekciju, ili koje su imale rane znakove infekcije, nisu bile tretirane sve dok infekcije nisu postale poprilično ozbiljne. Ove majke su mogle prenijeti ove infekcije svojim bebama. U slučaju da su se antibiotici i koristili, uglavnom su se svodili na penicilin, koji nije efikasan protiv mnogih vrsta bakterija.

Također, streptokok B kod majki – značajni faktor rizika novorođenačkih infekcija – nije bio poznata činjenica niti se tretirala.

Još jedan od razloga zašto je stopa smrtnosti bila tako visoka je to što neki istraživači nisu razlikovali pucanje vodenjaka u terminu i prijevremeno pucanje vodenjaka. Drugim riječima, sve bebe koje su rođene nakon pucanja vodenjaka, su stavljali u jednu grupu – bez obzira bile rođene prijevremeno ili ne. Međutim, nakon razdvajanja beba prosječne porođajne težine od beba niske porođajne težine, opet su nailazili na rezultat da su bebe prosječne porođajne težine imale veću stopu smrtnosti nakon 24h od pucanja vodenjaka u odnosu na normalne bebe koje su rođene do 24h.

Konačno, većina studija od 1950-tih i 1960-tih su zasnovane na retrospektivnim prikazima ali ova vrsta studija može imati greške u preciznosti. Također, nijedan istraživač se nije pozabavio pitanjem, koliko vaginalnih pregleda su ove žene imale – koji su jedan od najznačajnijih fakora rizika za infekciju kod puknutog vodenjaka.

Danas, imamo pristup istraživanjima bolje kvalitete o tome šta se dešava kada žena sačeka da porod sam počne ili da se inducira porod, nakon pucanja vodenjaka.

Ovo istraživanje pokazuje da, sa kvalitetnom njegom, čekanje do 48-72h nakon pucanja vodenjaka ne povećava rizik za infekciju beba kod majki koje ispunjavaju određene kriterije (o kojima će biti riječi kasnije). Međutim, duže čekanje znači da žena ima veću šansu da se sama inficira nečim (Hannah et al, 1996, Pintucci et al, 2014).

Stoga, pravilo od 24h u današnje vrjieme – više nije validno.

Jednom kada pukne vodenjak, koliko treba da porod počne sam od sebe?
Ukoliko žene nisu inducirane a pukao im je vodenjak, oko 45% će iskusiti početak poroda unutra 12h (Shalev et al, 1995., Zlatnik 1992). Između 77% i 95% će se početi porađati unutar 24h nakon pucanja vodenjaka (Conway et al, 1984, Pintucci et al 2014, Zlatnik, 1992). U nedavnoj velikoj studiji, 76.5% žena sa pucanjem vodenjaka u terminu poroda, su se počele porađati unutar 24h, i 90% su se počele porađati unutar 48h (Pintucci et al, 2014.). Iako su neke od ovih žena bile inducirane (16%), većina (84%) su spontano ušle u porod.
U drugoj velikoj studjii, istraživači su dodijelili neke žene da čekaju porod do 72h nakon pucanja vodenjaka. Od ovih žena, 83% su spontano ušle u porod i imale su normalne vaginalne porode (Shalev et al, 1995)

Neki istraživači su otkrili da je moguće duže da prvorotke duze cekaju nakon pucanja vodenjaka. U jednoj studiji 20% prvorotki je čekalo duže od 48h do početka kontrakcija nakon pucanja vodenjaka, dok je samo 7% višerotki čekalo duže od 48h. (Morales & Lazar, 1986)

Pošto ste već ovdje… …mi smo Udruženje koje opstaje zahvaljujući neumornom radu mama, najčešće u sitne sate nakon svakodnevnog posla i porodice, i to sve volonterski! Da bi naši projekti bili značajniji i veći ipak su potrebna neka sredstva. Ukoliko Vam se svidio ovaj članak te ukoliko podržavate naš rad, kliknite ovdje da nam donirate kako bismo proširili svoje djelovanje i pomogli i drugim mamama onako kako smo, nadamo se, pomogli i vama! Kada bi svako na pročitani članak donirao barem 1KM naš rad bi bio finansijski osiguran. Potrebna je samo minuta. Hvala vam što pomažete da porodi budu bolji u BiH.

Slijedi: Šta uzrokuje pucanje vodenjaka prije početka poroda?

Clanak preuzet sa: http://evidencebasedbirth.com/evidence-inducing-labor-water-breaks-term/ (o referencama, o autorima)
Photo by greengirl24

Napišite komentar...