Nema smisla da ne napišeš da si se napatila, nisi nimalo moderna

pp1

 

Ko o čemu, mi članke kao odgovor na komentare koje dobivamo. Jer to je aktivizam, to je nevladin sektor. Mi smo spona između građana i nekog sistema, bilo kojeg sistema. U ovom slučaju bolničkog sistema i porodilišta. Naše aktivnosti su usmjerene prema sistemu ali naše uši prema građanstvu. Mi slušamo i osluškujemo potrebe žena i svaki put iznova potvrđuje i provjeravamo da li su naši ciljevi ispravni i da li su stvarna potreba. I svaki put naiđemo na potvrdu da jesu stvarna potreba i da ono što smo i same iskusile, jer i mi smo žene od krvi i mesa koje su prošle svoje balkanske porode, i dalje važi za hitne promjene.
Ali uvijek tu i tamo naiđemo na komentare koje, barem ovako mene lično iznenade. Iznenadim se da na stranici i postovima i komentarima gdje se žene nađu da se okupe  oko zajedničke riječi i gdje se osjećaju sigurnim da iznesu ono što im je ležalo na duši, u ovom slučaju kritika porodilišta i svojih poroda, uvijek bude neko ko će to sigurno ozračje ismijati.

Jer da se razumijemo, naši postovi stvarno imaju ozračje kritike. Zašto? Jer mi bez uvijanja napišemo post za koji vjerujemo da istinito prikazuje situaciju i žene koje se slažu sa tim počnu pisati. Na drugim mjestima gdje se virtualno mame okupljaju to se neće desiti ako ozračje nekog posta nije takvo. Ako krenu hvalospjevi kako svaka žene želi drugoj porod kakav je i sama imala, onda sve poprimi tu dimenziju i one koje nisu imale lijepo iskustvo neće se osjećati niti pozvanim niti sigurne da ga tu iznesu. I to je uredu.

Ali zašto onda na sigurnim mjestima da se olakša sve ono što nas je tištalo oko naših poroda naiđe neko sa gore navedenim komentarom? A to bude česta pojava, gore navedeni komentar je samo pandan svim drugima te vrste. Dakle ovo je odgovor svim komentarima koji su se ranije javljali i dalje se javljaju i opet će dolaziti.

Pokušavam da razumijem, zaista pokušavam. I ne mogu si objasniti osim na dva načina. Ili je pod jedan, ta žena stvarno ubijeđena da je pomodarstvo kritikovati porode jer ne može da vjeruje u tako nešto – da se porod može kritikovati. Znači da je i sama imala predivno iskustvo. To je super, ja stvarno volim čuti da su žene imale divne porode, naročito prvorotke. Ali to i dalje ne mijenja činjenicu da toliko drugih žena nisu imale lijepe porode. To nerazumijevanje je onda stvar nedostatka empatije i također direktno negiranje činjenica. Isto kao reći da posla uvijek ima ko želi da zasuče rukave, komentarišući iz kancelarije državne firme u državi u kojoj je nezaposlenost 40%. Ta izjava onda očigledno ne stoji i osoba koja komentariše je očigledno među rijetkima te je problem dublji, ne na nivou pojedinaca nego na nivou sistema.

Drugi način da si objasnim ovu izjavu je da je neko sam doživio nasilje na porodu ali pošto je sam to potisnuo i isključio sebi opciju da javno o tome govori, očekuje isto od drugih. Kao kada neko trpi nasilje u braku smatrajući to normom i definicijom braka, onda kada čuje da se neko javno žali što ju je muž udario ima samo negativnu kritiku na to, kao otkud joj ideja žaliti se, ta to je život.

Živimo u društvu gdje je nasilje na porodu činjenica. Gdje statistika to dokazuje. Negirati to je van pameti. Predlagati pozitivne vibre kao rješenje je također van pameti. Društvo se popravlja i problemi se rješavaju sistemskim solucijama. Nezaposlenost se ne rješava optimizmom kada se napuste vrata škole sa diplomom u ruci. Barem ne bi trebalo, možda u Bosni ta ponuđena rješenja važe i za tržište rada stoga onih 40%, ne znam.

Ali poenta je sljedeće, mi čujemo i osluškujemo vas. Kada napišemo članak kao odgovor na vaš komentar to nije da vas prozovemo i da se silimo. Imena ovdje nisu bitna. Mi želimo da čujemo, da razumijemo i da se objasnimo. Volimo i cijenimo svačije mišljenje. Pogotovo argumentovana mišljenje. Također želimo čuvati ozračje sigurne zone za sve one žene koje svoje rane nemaju gdje drugo u ovom sivilo od društvenog konformizma da iznesu. I nakon svega toga, želimo osmisliti sistemska rješenja. Da se pokrije onaj veći postotak žena koje nisu bile te sreće.

Živjele vi nama sve tako različite, pišite nam i dalje, i ne zamjerite našim člancima. Gledajte to na način da je čast da je neko sjeo i na vašu jednu rečenicu potrošio sat vremena i 800 riječi da se objasni i opravda. Nešto što nismo navikli u ovoj  državi, da je nekom stalo. A nama jest.

Piše: Amira Ćerimagić

 

Napišite komentar...